Osteoporoza je bolest koja se dugo razvija bez simptoma i često se otkrije tek nakon preloma; kosti postaju krhke i sklone lomovima, a prelomi kuka su posebno opasni zbog visokog mortaliteta i dugotrajne zavisnosti o pomoći drugih.
Osteoporoza označava smanjenje koštane mase i promenu mikroarhitekture kosti, što vodi povećanoj lomljivosti. Kosti postaju porozne i tanje; najrizičnija mesta su kuk, kičmeni pršljenovi i podlaktica.
Glavni faktori rizika
Pol i starost: žene i stariji ljudi imaju veći rizik.
Hormonske promene: menopauza, niska testosteronska razina kod muškaraca, poremećaji štitne žlezde.
Ishrana i stil života: nedostatak kalcijuma i vitamina D, pušenje, prekomerni unos alkohola, fizička neaktivnost.
Lekovi i bolesti: dugotrajna terapija kortikosteroidima, neke antikonvulzive, reumatoidni artritis, hronične bubrežne ili hormonalne bolesti.
Porodična istorija: prethodni osteoporotični prelomi u porodici povećavaju rizik.
Bolest se najčešće javlja kod žena u menopauzi i kod muškaraca starijih od 65 godina; statistika pokazuje da će otprilike jedna od tri žene i jedan od pet muškaraca starijih od 50 godina doživeti osteoporotični prelom.
Rani znaci i simptomi
Osteoporoza često dugo nema očite simptome. Rani znaci uključuju postepeno smanjenje visine i bol u leđima zbog kompresionih preloma pršljenova. Prva jasna indikacija može biti prelazni prelaz nakon manjeg pada ili udarca. Hronični, nepovezani bolovi u kostima i gubitak stasa takođe mogu biti upozorenje.
Dijagnostika
Najpouzdaniji test za procenu gustine kostiju je DEXA (osteodenzitometrija), koja meri mineralnu gustinu kostiju i daje T-score za procenu rizika preloma. Laboratorijske analize pomažu isključiti sekundarne uzroke (hormonski disbalans, nedostatak vitamina D). Radiološki snimci otkrivaju već nastale kompresione prelome ili druge komplikacije.
Terapija i suplementacija
Prvi izbor terapije su bisfosfonati koji usporavaju gubitak koštane mase i smanjuju rizik od preloma; postoje i savremeniji lekovi za pacijente kod kojih bisfosfonati nisu dovoljni, a većini pacijenata potrebni su dodaci vitamina D i, po potrebi, kalcijuma.
Prevencija kroz ishranu i vežbu
Prevencija uključuje dovoljnu količinu kalcijuma u ishrani, posebno iz fermentisanih mlečnih proizvoda i zelenog povrća, unos vitamin D suplementima tokom perioda s manje sunčeve svetlosti, redovnu fizičku aktivnost sa opterećenjem za jačanje kostiju i vežbe ravnoteže za sprečavanje padova.
Praktični saveti
Ishrana: unosite dovoljno kalcijuma kroz mlečne proizvode, tamno zeleno povrće i obogaćene namirnice; razmotrite suplementaciju ako ishrana nije dovoljna.
Vitamin D: obezbedite dovoljan unos kroz izlaganje suncu i suplemente posebno u zimskim mesecima.
Vežbanje: redovne aktivnosti s opterećenjem (hodanje, trčanje, stepenice) i vežbe snage jačaju kosti; vežbe ravnoteže smanjuju rizik od padova.
Prestanak pušenja i ograničenje alkohola: oba faktora negativno utiču na gustinu kostiju i oporavak.
Praćenje i kontrola rizika: redovne kontrole kod osoba sa faktorima rizika, pravovremena DEXA merenja i prilagođeno lečenje po preporuci lekara.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com