S roditeljima i nakon tridesete

Kod nas ni ranije nije bila neuobiฤajena pojava da veฤ‡ odrasla deca joลก uvek ลพive s roditeljima. Danas kao da ta pojava postaje sve ฤeลกฤ‡a, i ne odraลพava se baลก povoljno na muลกko-ลพenske odnose, ne kad se o stvaranju dugih veza radi.

Ta „deca“ imaju trideset ili viลกe godina. Moลพda imaju neki posao, moลพda nemaju. Ako posao imaju, makar primanja i bila solidna, platu koriste kao dลพeparac, roditelji su ti koji ih i dalje izdrลพavaju, kuvaju im, peru, peglaju… Ima roditelja koji podstiฤu svoju decu na to produลพeno detinjstvo, na to da ostanu s njima – zaลกto bi se negde muฤili, izdvajali ko zna koliko na kiriju i raฤune (ฤak i pod pretpostavkom da bi to finansijski bili u stanju), kad mogu da ostanu u udobnosti roditeljskog doma?

Zaista, zaลกto bi? Zato ลกto je to normalan deo procesa osamostaljivanja i odvajanja od roditelja. Zato ลกto je, kako vreme prolazi i kako se njihovo detinjstvo produลพava ostankom kod roditelja, sve teลพe odvojiti se. Potreban je trud da bi se neko odvojio od roditelja, tu je i strah od osamostaljivanja, a taj strah vremenom postaje sve jaฤi.

Rezultat? Muลกkarce koji ลพive na taj naฤin ลพene zainteresovane za ozbiljnu vezu izbegavaju u ลกirokom luku – zato ลกto ลพele samostalnog muลกkarca, a ne preraslog deฤaka. ลฝene koje ลพive na taj naฤin neretko razmiลกljaju o tome da se iz roditeljskog doma isele tek kad se udaju; rezultat neretko bude taj da, posle izvesnog perioda u braku, veoma ฤeznu za tim da imaju sopstvena ฤetiri zida, jer je to neลกto ลกto nikad nisu iskusile. Da i ne spominjemo da im se taj brak baลก i ne dopadne – ranije su novac troลกile na garderobu i izlaske, na sopstveno zadovoljstvo, a sad treba izdvojiti za raฤune, za decu, za porodicu…

Neko bi rekao da zbog teลกkog ลพivota kakvim ลพivimo mnogi zapravo i nemaju izbora osim da ostanu s roditeljima. Meฤ‘utim, u nekim sluฤajevima „deca“ imaju dovoljno visoka primanja, samo im se viลกe dopada da ih koriste kao dลพeparac nego na sopstveno izdrลพavanje. A tamo gde primanja jedne osobe nisu dovoljno visoka, moguฤ‡e je pronaฤ‡i prijatelje koji su u sliฤnoj situaciji, pa zakupiti stan kao cimeri – ลพiveti s cimerima i zajedniฤki plaฤ‡ati raฤune i brinuti o stanu definitivno nije isto kao ลพiveti kod mame i tate. Kad neko zaista ลพeli da ode iz roditeljskog doma, to je izvodljivo. Nekad lakลกe, nekad teลพe, ali je izvodljivo.

Naravno, ne pokuลกavamo nikome da odreฤ‘ujemo kako da ลพivi sopstveni ลพivot. Ali, kad se o odraslim osobama radi, bilo bi preporuฤljivo da zaista odrastu i osamostale se – najviลกe zbog njih samih.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com