U ovoj rubrici smo ฤesto pisali o Internet televiziji, multimedijalnim sadrลพajima, IP-telefoniji, video-konferencijama, muziฤkim i „video-on-demand“ servisima… Da bi ovakvi koncepti uspeli, neophodne su brze Internet veze, tehnologije koje omoguฤuju brzi prenos velikih koliฤina podataka. Trenutno na trลพiลกtu postoji nekoliko konkurentskih tehnologija, pri ฤemu je teลกko reฤi koja ฤe odneti prevagu i postati najmasovnije prihvaฤena.
U broadband veze spadaju: DSL (Digital Subscriber Line – digitalna pretplatniฤka linija), kablovski Internet (prenos pomoฤu optiฤkih kablova), satelitski sistem prenosa, beลพiฤni (zasnovan na radio-talasima) i tehnologija pod nazivom power lines, a koja podrazumeva prenos podataka kroz elektriฤne vodove.
U DSL sistemu prenos podataka se odvija pomoฤu standardnih telefonskih ลพica od bakra. Prvi eksperimenti na ovom polju datiraju sa kraja osamdesetih godina, i doveli su do nastanka ISDN tehnologije, posebne telefonske linije koja se sastoji od dva kanala, sa po 64 Kbps brzine prenosa podataka. Najznaฤajniji prodor u oblasti digitalnih pretplatniฤkih linija ostvaren je 1993. godine kada je John Cioffi, danas profesor na Stenfordu, predstavio diskretnu viลกetonsku modulaciju.
Najjednostavnije reฤeno, digitalni signal, da bi se preneo na daljinu, mora da bude transformisan u oblik koji je pogodan za medij (ลพicu) kojim se prenos odvija. U istraลพivanjima se doลกlo do zakljuฤka da je najpogodnije da se parametrima digitalnog signala modifikuju parametri nekog drugog signala koji je pogodniji za prenos kroz dati medijum. Ovaj proces se naziva modulacija, a podrazumeva i proces demodulacije, gde se, na kraju puta, signal vraฤa u originalno stanje. Upravo se diskretna tonska modulacija pokazala kao najkvalitetnija i omoguฤila brลพi razvoj digitalnih pretplatniฤkih linija.
U okviru tehnologije koriลกฤenja telefonskih ลพica za brzi prenos podataka, nastale su i T1, E1 i T3 linije, koje omoguฤavaju prenos brzinama od 1,5 Mbps, 2 Mbps, odnosno 43 Mbps. Ovakve linije moลพemo da uporedimo sa ISDN-om, koji ima dva kanala po 64 Kbps – pomenute linije imaju po 24, 32, odnosno 672 kanala kapaciteta 64 Kbps. Ipak, T1, E1 i T3 linije, koje su najviลกe upotrebljavali provajderi, ili koje su saฤinjavale samu „kiฤmu“ (backbone) Interneta, bile su enormno skupe i obiฤnim korisnicima nepristupaฤne.
Na cenu je najviลกe uticala ฤinjenica da su signali prenoลกeni ovakvim linijama bili visoke frekvencije i da se pri transferu oslobaฤala velika koliฤina energije. Zbog toga su se signali izobliฤavali i morali da se na svake dve-tri stotine metara pojaฤavaju. Diskretna viลกetonska modulacija je omoguฤila prenos signala niลพih frekvencija, pri ฤemu je signal mogao da putuje dalje, bez potrebe da se ฤesto pojaฤava. Samim tim je i zapoฤela era digitalnih pretplatniฤkih linija, koje postaju sve dostupnije individualnim korisnicima.
Danas je u upotrebi ฤitava familija DSL tehnologija, koje se meฤusobno razlikuju po brzinama prenosa, simetriฤnosti ili asimetriฤnosti (zavisno od toga da li se iste brzine postiลพu i za download i upload, ili ne) i vrsti primenjene modulacije. Najzastupljeniji oblik je ADSL, asimetriฤna veza u kojoj je podatke moguฤe primati brzinom od 768 Kbps do 9 Mbps, a slati u rasponu od 64 Kbps do 1,5 Mbps. Signal putuje bez izobliฤenja na udaljenostima do 5,5 kilometara.
Najbrลพa DSL tehnologija je VDSL kojom se podaci, u oba smera, teoretski mogu prenositi brzinom od 52 Mbps. Postoji i u asimetriฤnom obliku, a pomenute performanse se postiลพu na udaljenostima do 1,4 kilometra. Pominjanje udaljenosti od telefonske centrale/bazne stanice, govori o ฤinjenici da je za kvalitet/brzinu veze odluฤujuฤa udaljenost pretplatnika. Tip linije koju korisnik moลพe da uvede, zavisi od udaljenosti telefonske centrale; od toga zavisi i kvalitet usluge. Na to utiฤu i neki, naizgled, bezazleni faktori: telefonska ลพica je priliฤno osetljiva na spoljaลกnje faktore, i onde gde se telefonski signal prenosi bez problema, DSL signal moลพe da putuje vrlo oteลพano.
Dobra strana ove tehnologije je ฤinjenica da se koristi postojeฤa telefonska infrastruktura, bakarne ลพice koje predstavljaju (joลก uvek) najraลกireniji medijum za prenos informacija. Takoฤe, obeฤane brzine prenosa, koje nudi provajder/telefonska kompanija, obiฤno odgovaraju stvarnom stanju stvari, jer pretplatnik zakupljuje svoju liniju. Ipak, kvalitet veze zavisi i od kapaciteta provajdera, odnosno „zaguลกenja“ do kojih dolazi „u ลกpicu“.
Korisnici DSL tehnologija ne moraju da se zamaraju pozivanjem i logovanjem, jer je veza stalna, a izuzetnu pogodnost predstavlja i moguฤnost istovremenog telefonskog razgovora i prenosa podataka.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com