Koliko su upotrebljivi kvantni kompjuteri i koji bi mogao da bude najveฤi problem u njihovom radu? Kao ลกto im i sam naziv kaลพe, rad ovakvih kompjutera, koji predstavljaju sledeฤu novu stepenicu u razvoju tehnologije, se bazira na principima kvantne mehanike – fizike mikroฤestica. Podsetimo se: tvorac kvantne teorije koje je unela revoluciju u fiziku je Maks Plank, nemaฤki fiziฤar, koji je osnove ove discipline postavio 1900. godine. Ono na ฤemu se njegov rad zasnivao je otkriฤe da se na mikroฤestice ne mogu primenjivati zakoni klasiฤne mehanike i da je ovim zakonima nemoguฤe opisivati stanja u mikrosvetu. Svakoj ฤestici je pridruลพena i njena energija zraฤenja koja, kao i materija, ima svoju strukturu. Ali da ne bismo dublje zalazili u veoma komplikovanu problematiku, dovoljno je reฤi da se sledeฤa generacija kompjutera bazira na kvantnoj teoriji, gde se informacije ne obraฤuju unutar magnetnih i elektronskih jedinica, veฤ jedinica koje opstaju u kvantno-mehaniฤim stanjima. ล ta to znaฤi u praksi?
Pa, klasiฤni kompjuteri poznaju stanja „on“ i „off“ i jedan objekat ili jedinica mogu da budu u jednom ili u drugom stanju. Nula ili jedinica. Ukljuฤeno ili iskljuฤeno. Kod kvantnih kompjutera objekat moลพe da se naฤe i u treฤem stanju, istovremeno i „on“ i „off“. Iz toga, logiฤno, i sledi da velika koliฤina takvih prekidaฤa koji mogu da se naฤu u mnogo veฤem broju poloลพaja nego klasiฤni, moลพe i da proizvede mnogo viลกe kombinacija, pa samim tim i da pohrani i obradi ogromno veฤu koliฤinu informacija. Meฤutim odrลพavanje „prekidaฤa“ u ovim tzv. „superpoloลพajima“ je veoma osetljiv posao i niko nije uspeo da kontroliลกe viลกe od 3-4 takva objekta. Zato i Bertrand Georgeot i Dima Shepelyansky sa Univerziteta u Tuluzu, Francuska upozoravaju na moguฤe probleme kod kvantnih kompjutera.
Moguฤe je da zbog komplikovanosti kontrolisanja mnogo elemenata u skupu doฤe do haosa usled meฤusobnog uticaja. To, praktiฤno, znaฤi da nijedna informacija ne bi mogla da bude obraฤena kako treba, odnosno da bi takvi kompjuteri bili neupotrebljivi. Dvojica nauฤnika su i na klasiฤnom kompjuteru simulirala rad jednog takvog raฤunara buduฤnosti i uvideli da je meฤudejstvo elemenata bilo mnogo jaฤe od kontrole stanja, izbora jednog od tri pomenuta poloลพaja. Informacije su nestajale, pretvarajuฤi se u neku vrstu nasumiฤne zbrke. Zakljuฤak: potrebno je da nauฤnici utvrde taฤnu koliฤinu energije potrebnu za odrลพavanje izabranog stanja u odnosu na energiju kojom mikroelementi deluju jedni na druge. Tek u tom sluฤaju bi se graditeljima kvantnih kompjutera mogla da daju taฤna uputstva kako napraviti kompjuter, a da on ne zapada u haos.
Nadamo se da i vi niste zapali u haos, pokuลกavajuฤi da proniknete u suลกtinu problema kvantnih kompjutera.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com