Svedoci smo ubrzanog prebacivanja „pokretnih slika“ (filmova, i uopลกte video-zapisa) sa starog analognog na novi digitalni sistem. Ovo prebacivanje je prouzrokovano iz viลกe razloga, a najbitniji su velike prednosti u prenosu, skladiลกtenju, obradi i prezentaciji video-signala. Da bi uopลกte pokretna slika bila dostupna za obradu, svaki frejm (pojedinaฤna sliฤica) se uz pomoฤ pravougaone reลกetke deli na veฤi broj manjih gradivnih elemenata – piksela. Poลกto je piksel elementarni deo slike, moลพemo smatrati da se njegov sadrลพaj moลพe opisati bojom odreฤenog intenziteta. Kod predstavljanja slike u digitalnom obliku, uvodi se i pojam graniฤnog broja moguฤih boja, odnosno intenziteta te boje, a boja piksela se predstavlja putem rednog broja boje.
Ako bismo digitalni video zasnovali samo na navedenoj definiciji (intenzitetu boje piksela), prenos ovakve slike bi bio jako zahtevan u pogledu memorijskog prostora. Na primer, za jednu sekundu bi trebalo da rezerviลกemo 25 frejmova (pojedinaฤnih slika), ako bi rezolucija bila samo 640 x 480 piksela, a kolorna dubina – 24 bita po pikselu, trebao bi nam prostor od oko 22 MB. Iz ove raฤunice nije teลกko zakljuฤiti da bi za prenos ovakve slike trebao propusni opseg od oko 176 MB/s. Situacija se joลก viลกe komplikuje sa veฤim brojem istovremenih korisnika istog videa, u sluฤaju da se video distribuira raฤunarskim mreลพama.
Sada veฤ moลพete pretpostaviti da je za prenos digitalnog videa preko mreลพa, pogotovo Interneta i njegovog malog propusnog opsega, potrebno na neki naฤin kompresovati, „sabiti“ taj signal. Tu na scenu uskaฤe MPEG. Poลกto je meฤunarodna zajednica uoฤila potrebu standardizacije digitalne video-kompresije, odnosno formata, krajem osamdesetih se krenulo u proces standardizacije metoda kompresije digitalnog videa. Svi ovi napori su rezultirali usvajanjem niza standarda i preporuka koji su poznati pod nazivom MPEG. Skraฤenica MPEG dolazi od naziva radne grupe u okviru ISO komiteta koja se bavila standardizacijom kompresije digitalnog videa, tj. od Moving Picture Experts Group. Tako je iz ove skraฤenice nastao i naziv za algoritam po kome se vrลกi usvojena kompresija digitalnog videa. Nakon prvog usvojenog standardnog kompresionog algoritma, koji je bio namenjen propusnom opsegu od 1,2 Mbit/s (MPEG -1), grupa za standardizaciju je nastavila rad na usavrลกavanju algoritma da bi doลกla do omoguฤavanja propusnog opsega od 10 Mbit/s. Ovi napori su ozvaniฤeni novim standardima MPEG-2, odnosno MPEG-4. Da napomenemo i to da je u isto vreme postojala i druga radna grupa tzv. JPEG, koja se bavila algoritmima za kompresiju statiฤnih slika. Trenutno je MPEG standard najลกire prihvaฤen i primenjen (pogotovo na Internetu).
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com