Odluka francuskog suda u decembru 2000. godine, koja se tiฤe zabrane prodaje nacistiฤkih suvenira putem Interneta, je pokrenula veliku polemiku o tome koliko je mreลพa slobodna i da li na njoj postoji sloboda govora. Sudski proces o kome je ovde reฤ se odnosi na aukcijski deo sajta Yahoo!, na kome se prodaje zaista sve i svaลกta, pa i predmeti koji imaju veze sa nacistima i njihovom ideologijom.
ล to se tiฤe zakona u SAD, tamo je ovakva trgovina dozvoljena i svako moลพe da do mile volje kupuje ili prodaje sve ลกto ima veze sa nacistima, ali i ostalim rasistiฤkim ili sliฤnim pokretima i organizacijama. Sasvim je legalno i pokrenuti sajt koji populariลกe bilo koju ideologiju, veru ili uverenje, bez obzira koliko sve to bilo uvredljivo za nekoga ili se kosilo sa nepisanim normama humanosti.
U Francuskoj stvari stoje drugaฤije – zakonom je zabranjeno propagirati nacistiฤku ideologiju, a shodno tome, i trgovati predmetima kao ลกto su uniforme, zastave, znaฤke, amblemi, itd. S obzirom na ฤinjenicu da Yahoo! ima registrovan i .fr domen, sud je sa punim pravom traลพio od njih da blokiraju pristup aukcijama takve vrste francuskim graฤanima.
Proces je trajao viลกe meseci i Yahoo! je pokuลกavao da se „izvuฤe“, tvrdeฤi da ne postoji tehnologija kojom je moguฤe sa 100% sigurnosti spreฤiti pristup onima koji se konektuju u Francuskoj. Ipak, sud je bio uporan, angaลพovao specijalne savetnike po ovom pitanju i dobio uveravanja da je blokada moguฤa u meri od 80% do 95%. Sud je ovakvom brojkom bio zadovoljan i traลพio od ameriฤke kompanije da sprovede odluku.
Mnogi su tvrdili da je Yahoo! jednostavno mogao da ignoriลกe odluku francuskog suda, jer nije francuska kompanija, pa prema tome, i ne potpada pod francuske zakone. Ipak, usledilo bi gubljenje .fr domena, za ลกta Yahoo! nije bio raspoloลพen, pa se odluci i povinovao.
Posle ovakve odluke se i postavilo pitanje: nije li to poฤetak cenzure na Internetu i ograniฤavanje slobode govora? Neki kaลพu da jeste, ali se i mnogi slaลพu sa konstatacijom da ono ลกto nije dozvoljeno u „offline“ svetu, ne treba da bude dozvoljeno ni online.
Drugo pitanje koje je postalo aktuelno je koliko je moguฤe efikasno sprovoditi cenzuru. Pokazalo se da su moguฤnosti za to priliฤno velike i da je 95% sigurnosti u blokiranju pristupa sasvim dobra osnova za kontrolisanje onoga ลกto surferi mogu da vide, ฤuju, proฤitaju.
Treฤe vrlo bitno pitanje je kako reลกiti probleme neusklaฤenosti zakona u razliฤitim zemljama sveta. U pravom svetu to i nije toliki problem – ako ste na teritoriji neke drลพave, poลกtujete njene zakone. Ali u svetu Interneta su stvari malo komplikovanije. Svet je, putem mreลพe, postao jedinstven i granice su tu potpuno ukinute i nevaลพne. Surfer iz Francuske moลพe da pristupi bilo kom sadrลพaju koji se nalazi u bilo kojoj zemlji. Ono ลกto ne moลพe da naฤe u Francuskoj, pronaฤi ฤe na ameriฤkom sajtu, a skoraลกnja odluka suda je prvi sluฤaj ograniฤavanja takve slobode. Da li zakone treba usklaฤivati na svetskom nivou?
Pitanje mere je i ovde, kao i svuda, najbitnije. Zakoni moraju da postoje, zabranjene aktivnosti moraju da budu sankcionisane i na Internetu, samo je pitanje u kojoj meri sprovoditi takvu ideju i gde je granica kada prestaje zaลกtita ljudskih prava, a poฤinju kontrola i cenzura.
Srodne teme:
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com