Groteskni svet valjevskog kraja

Kako je pisac Radovan Beli Marković istakao u napomeni, tri prebrana i probrana romana – "Luminacija u Ćelijama", "Lajkovačka pruga" i "Poslednja ruža Kolubare" – stekla su se, konačno i zauvek, u istim koricama pod naslovom "Kolubarska trilogija". Novoj knjizi, drugačije "zakopčanoj", predstoji i novo suočavanje kako sa "starim", tako i sa prinovljenim čitaocima. Književni kritičar Radivoje Mikić, veliki znalac Beli Markovićeve proze, kaže da autor nije želeo samo običan intertekstualni dijalog sa slavnim prethodnikom Milovanom Glišićem već da stvori prozu u kojoj će, kao modernoj poeziji, biti ustanovljena jasna granica između onoga što je književno delo i onoga što je empirijsko, stvarno.
Pisac je razliku između stvarnog i književnog sveta uspostavljao i tako što je u svojim romanima Valjevu dao epitet Belo, a topografiju Kolubare dopunio maštenski koncipiranim prostorima Gornje i Donje Psaće. Time se ipak nije odrekao nijedne druge mogućnosti, tačnije, da onoliko koliko mu je potrebno u romanu "Lajkovačka pruga" imitira lokalnu hroniku, ili da u "Limunaciju u Ćelijama", na podlozi koju oblikuje delo Stevana Sremca, ispiše crnohumornu viziju traganja za novim životnim sadržajima; ili da, opet, u "Poslednjoj ruži Kolubare", ispiše priču o tajnim društvima u kojima se, umesto velikih i značajnih tema, zaverenički govori o samim trivijalnostima.
Pisac se naročito puno koristi groteskom, ironijom i humorom, kako bi spojio uzvišeno i nisko, materijalno i duhovno, te je tako Beli Marković svoju prozu pretvorio u složeno zvukovno-melodijsko tkanje pred kojim čitaocu istančanog sluha gotovo da zastaje dah.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.