Nakon što je jubilarno izdanje EXIT festivala na Petrovaradinskoj tvrđavi okupilo više od 200.000 posetilaca, reči jedne posetiteljke postale su moćno svedočanstvo o tome koliko EXIT znači generacijama koje su uz njega odrastale. Ne samo kao muzički događaj, već kao osećaj, puls letnjih noći, prostor slobode, zajedništva i pripadanja. Kao duboko utkani deo identiteta u životima svih onih koji su ga stvarali, disali i voleli.
„Živimo u teškom vremenu – vremenu podela, besa, ljutnje, lova na veštice, vremenu kada ste na ovoj ili onoj strani, a ponor je između. Za mene je Exit odavno postao više od njegovih organizatora, imena i prezimena, lica – postao je čak i više od festivala. Ako tako ne mislite, možda zapravo niste spoznali njegovu veličinu.
Nakon svih ovih godina, Exit je postao deo mog odrastanja, života, uspomena. Exit je jul, Exit je leto, Exit je Novi Sad. Exit je spremanje u iznajmljenim stanovima dok neko pušta setove, a neko pravi džin tonik. Exit su svetleće narukvice na mostu, 5 za 100, prodato. Exit su šljokice. Exit su klinci koji su prvi put dosli na festival. Exit je mesto kod desnog zvučnika koje je naše. Exit su ljudi koje ne vidiš godinu dana i onda priču nastaviš tamo gde je stala prethodnog jula: ‘Ej, je l’ idete na Štrand sutra?’.
Exit su usputni razgovori sa neznancima. Exit je istinska ljubav koju sledeće jutro osećaš prema DJ-u koji je pokidao. Exit su osmesi u prolazu. Exit su zagrljaji sa ljudima koje si tek upoznao. Exit je kada igraš sa ekipom i kazeš im da ih voliš. Exit su interne fore koje ‘valjaš’ do sledećeg festivala. Exit je kada krene pesma, a ti se naježiš. Exit je hladno pivo u 8 ujutru koje te vrati u život. Exit su stepenice kojima treba da se popneš nakon celovečernjeg đuskanja. Exit je taksi koga nema. Exit su prašnjave patike. Exit je sedenje na travi između WC-a kod ulaza u Bastion. Exit je ekipa koja hejtuje Arenu i zove te na NSNS. Exit je kada te već poslednje veče uhvati panika jer se završava. Exit je jedna od lepših stvari koja se dogodila ovoj zemlji i beskrajno mi je žao ako tamo neki klinci ne budu imali priliku da vide svitanje na Dance Areni, a to vam je nešto što niko nikada neće moći da vam opiše, jer je neprevodivo u reči, to je osećaj koji zauvek pamtite.
Imam ozbiljnu rupu u stomaku pri pomisli da je ovo stvarno bio poslednji ples, jer za mene je to end of an era i neću se opraštati, ali ću se ovaj put zahvaliti svima koji su deo mog sećanja na Exit i reći the pleasure was mine. Ako je ovo zaista kraj, možda je vreme za neki novi početak. Ako je ovo zaista kraj i neka ga je odsvirao Mladen. Dogodine u… jer plesati se mora ”napisala je Hristina na svom Instagram profilu.
(Beta)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com