Nobelova nagrada – put ka slavi

Svake godine, komitet za dodelu Nobelove nagrade u Stokholmu, odn. Oslu (za Nobelovu nagradu za mir), poziva na hiljade nauฤnika iz celog sveta da predloลพe svoje kandidate za pojedine nagrade. Zatim se od februara do oktobra ovi predlozi proveravaju i procenjuju. Na godiลกnjicu smrti Alfreda Nobela, 10. decembra, komitet u Stokholmu objavljuje dobitnike Nobelove nagrade za tekuฤ‡u godinu. Nagrade se dodeljuju iz oblasti fizike, hemije, medicine, literature i za doprinos svetskom miru i razumevanju meฤ‘u ljudima i nacijama.

Alfred Nobel je roฤ‘en 1833. god. u Stokholmu, u porodici inลพinjera. Kada je imao 9 godina, njegova porodica se preselila u Rusiju, gde su on i njegova braฤ‡a dobili prvoklasno privatno obrazovanje iz druลกtvenih i prirodnih nauka. Nobel je 1866. god. otkrio dinamit i njegovom proizvodnjom u preko 20 zemalja, postao jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena. Bio je autor preko 350 patenata, pesnik i dramski pisac i ฤak se ozbiljno nosio miลกlju da se posveti samo pisanju. Meฤ‘utim, ฤesta upotreba dinamita u ratne svrhe, nanosila je ozbiljne rane njegovoj humanistiฤkoj i pesniฤkoj duลกi i nesnosno optereฤ‡ivala njegovu savest. To je bio glavni povod da u svom zadnjem testamentu, saฤinjenom 27. novembra 1895. godine, oko godinu dana pre svoje smrti, napiลกe kljuฤnu reฤenicu za izbor buduฤ‡ih dobitnika nagrade, koja ฤ‡e nositi njegovo ime: „Kapital treba da se upotrebi za stvaranje fonda, ฤija godiลกnja kamata treba da se dodeljuje kao nagrada onima, koji su u protekloj godini ฤoveฤanstvu bili od najveฤ‡e koristi.“ Umro je 10. decembra 1896. god. od srฤanog udara u svom domu u italijanskom San Remu.

Prve Nobelove nagrade dodeljene su 1901. godine. Meฤ‘utim, u prve dve dekade XX veka, lomila su se koplja oko kriterijuma za dodelu kamate Nobelove zaostavลกtine. Tako je, moลพda najveฤ‡i nauฤni genije svih vremena, Albert Ajnลกtajn, jako dugo ฤekao na ovo odlikovanje. Razlog tome je ลกto je ลพiri smatrao da je njegovo istraลพivanje na polju teoretske fizike od zanemarljivog praktiฤnog znaฤaja. Umesto toga je npr. 1912. godine dodeljena nagrada za izum automatskog svetionika. Godinama se na ล vedskoj Kraljevskoj Akademiji Nauka i Umetnosti vodila polemika oko Alberta Ajnลกtajna i pitanja, da li i teoretski fiziฤari ulaze u konkurenciju za prestiลพnu nagradu. Obrazloลพenje odbijanja komiteta je uvek bilo isto: Ajnลกtajnovo delo je ฤista teorija, neupotrebljiva u praksi. Komitet je ipak 1921. godine Ajnลกtajnu konaฤno dodelio Nobelovu nagradu za fotoefekat i rad na polju kvantne mehanike. Njegova teorija relativiteta nije bila ni pomenuta.

Danas teoretiฤari i praktiฤari imaju podjednake izglede za dodelu nagrade. Ali sada se javljaju druge teลกkoฤ‡e. Naime, prava bujica nauฤnih otkriฤ‡a i objava, ลกveฤ‘anima sve viลกe oteลพava izbor. Osim toga, tzv. „grupe za vrลกenje pritiska“ („pressure groups“), pokuลกavaju da utiฤu na odluke ลพirija. Ne treba zanemariti ni politiฤke faktore, koji opet ลพele da sprovedu sopstvene rezone. Zbog toga komitet sve viลกe vodi borbu da saฤuva neutralnost i samostalnost u odluฤivanju, pa nauฤnici u tajnosti bivaju obaveลกteni o njihovoj nominaciji. Ipak, nije redak sluฤaj da neki od nominovanih obaveลกtavaju svoje kolege ลกirom sveta, ne bi li oni povukli svoje veze i dodatno pritisnuli ลพiri. Zato dodela Nobelove nagrade sve viลกe liฤi na vaลกar egoizma, sujete i taลกtine, a sve manje na izvornu humanistiฤku ideju o nagraฤ‘ivanju onih koji su najviลกe doprineli dobrobiti ฤoveฤanstva u protekloj godini.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com