Da bi osetili punu snagu jedne relacione baze podataka, potrebno je da „komuniciramo“ sa njom. Glavna komunikacija sa bazom se odvija putem takozvanih „upita“ (engl. Query). Recimo, ลพelimo da od baze dobijemo informaciju iz naลกe baze o „svim radnicima (baza „radnici“) koji su roฤeni 1960. godine i koji imaju maลกinsku struku“. Ovo tekstualno pitanje predstavlja jedan upit, koji ฤemo mi konvertovati u SQL jezik da bi softver za upravljanje bazama podataka vratio odgovarajuฤi rezultat. Jedan upit ne mora obavezno biti samo „pitanje“ upuฤeno bazi, veฤ i instrukcija, namenjena sledeฤim aktivnostima:
- Kreiranje ili brisanje tabele.
- Dodavanje, brisanje i modifikovanje podataka (slogova).
- Pretraga viลกe tabela odjednom, i vraฤanje podataka u odreฤenom redosledu.
Kao ลกto ฤete videti, sintaksa SQL-a je vrlo fleksibilna, ali poseduje i odgovarajuฤa pravila pisanja , kao i bilo koji drugi programski jezik. Jednostavnim upitom ilustrovaฤemo sintaksu jednostavne SQL instrukcije. Zapazite u sledeฤim redovima, pisanje karaktera, prostor izmeฤu izraza i logiฤka razdvajanja komponenti upita:
SELECT IME, PREZIME, LIB
FROM RADNIK
WHERE PREZIME = ‘JOVANOVIC’;
U prethodnom primeru sva slova izraza napisana su velikim slovima, ali to ne mora da bude tako:
select ime, prezime, lib
from radnik
where prezime = ‘JOVANOVIC’;
Zapazite da je „JOVANOVIC“ napisano velikim slovima. U sluฤaju da u bazi imamo „Jovanovic“, upit neฤe vratiti pravi rezultat. Zapravo, instrukcije SQL-a nisu „case“-senzitivne (osetljive na razliku mala-velika slova), ali zato jesu reference u samoj bazi podataka (polja). U veฤini sluฤajeva nazivi polja se piลกu velikim slovima.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com