Japan: 1000 GB u kubnom centimetru stakla

Buduฤ‡nost je veฤ‡ poฤela, barem ako je suditi prema brzini kojom japanska tehnologija grabi napred. Do juฤe su ideje poput one da se u ureฤ‘aj veliฤine kocke ลกeฤ‡era pohrani celokupan sadrลพaj ameriฤke Kongresne biblioteke delovale kao ฤist science fiction, a danas veฤ‡ postaju stvarnost โ€“ jedan ureฤ‘aj tog tipa se, izgleda, upravo โ€œrodioโ€ na Univerzitetu u Kjotu, uz pomoฤ‡ kompanije Central Glass iz Tokija.

Profesor Kazujuki Hirao sa Katedre za hemiju materijala Univerziteta u Kjotu je, tim povodom, uveren da je razvoj memorije sledeฤ‡e generacije dostigao taฤku od koje moลพe da se otpoฤne njen komercijalni razvoj i smatra da ฤ‡e on i poฤeti pre kraja ove godine.

O ฤemu se, zapravo, radi? Pre oko dve godine, grupa istraลพivaฤa sa pomenute Katedre je otkrila da, kada se veoma kratak impuls laserske svetlosti koju je proizveo femtosekundni (10-15 s) laser usmeri na komad stakla koji sadrลพi samarijum, staklo doลพivljava preobraลพaj, tako da oblast preฤnika 400 nanometara koju je lasersko svetlo pogodila postaje svetlija, dok ostatak ostaje neprovidan. Ova razlika omoguฤ‡uje da se staklo koristi kao optiฤki nosaฤ memorije.

Sigeki Sakaguฤi, predstavnik kompanije Central Glass, objaลกnjava: na staklenoj povrลกini koja sadrลพi samarijum svetlije taฤke mogu meฤ‘usobno biti udaljene svega 100 nanometara, a u daljim istraลพivanjima je utvrฤ‘eno i da se taฤkaste povrลกine mogu koncentrisati i u slojevima. U jednom od svojih ogleda, uspeli su da dostignu ekvivalent od 2.000 slojeva u jednom kubnom centimetru stakla, odnosno da smeste optiฤki ekvivalent za 8 terabita podataka (osam terabita je isto ลกto i jedan terabajt, odnosno โ€“ malo viลกe od 1.000 gigabajta).

โ€œDo sada nismo bili u stanju da oฤitamo pojedinaฤne podatke sa svakog sloja, ali, zahvaljujuฤ‡i femtosekundnom laseru i promeni broja elektrona, uvideli smo da je i to moguฤ‡eโ€, kaลพe profesor Hirao, ฤija su uลพa specijalnost upravo spomenuti laseri. Istraลพivanja na ovu temu su zapoฤeta joลก 1994. godine, a posle nekoliko godina podrobnih ispitivanja, utvrฤ‘eno je da samo femtosekundni laseri, sa svojim neverovatno kratkim periodom emitovanja svetlosti, mogu da se koriste u pomenute svrhe, jer bi duลพe trajanje svetlosnih impulsa uzrokovalo oslobaฤ‘anje prevelikih koliฤina toplote. โ€œUkoliko biste staklo osvetlili nano (10-9) ili pikosekundnim (10-12) laserom, osloboฤ‘ena toplota bi izazvala pucanje stakla. Samo je femtosekundni laser dovoljno dobar za ovaj zadatakโ€, precizira profesor Hirao.

On kaลพe da su ovi laseri toliko precizni, da su jedini u stanju da iseku molekul. Ovim tipom lasera mogu se, u sekundi, prenositi ฤitavi terabiti podataka.

Inaฤe, veฤ‡ viลกe od dvadeset godina postoji joลก jedan trodimenzionalni memorijski medijum โ€“ hologramska memorija. Meฤ‘utim, njena struktura i mehanizam funkcionisanja su toliko komplikovani, da danaลกnja tehnologija joลก uvek ne omoguฤ‡uje razvoj praktiฤno upotrebljivog memorijskog ureฤ‘aja zasnovanog na njoj.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com