Buduฤnost je veฤ poฤela, barem ako je suditi prema brzini kojom japanska tehnologija grabi napred. Do juฤe su ideje poput one da se u ureฤaj veliฤine kocke ลกeฤera pohrani celokupan sadrลพaj ameriฤke Kongresne biblioteke delovale kao ฤist science fiction, a danas veฤ postaju stvarnost โ jedan ureฤaj tog tipa se, izgleda, upravo โrodioโ na Univerzitetu u Kjotu, uz pomoฤ kompanije Central Glass iz Tokija.
Profesor Kazujuki Hirao sa Katedre za hemiju materijala Univerziteta u Kjotu je, tim povodom, uveren da je razvoj memorije sledeฤe generacije dostigao taฤku od koje moลพe da se otpoฤne njen komercijalni razvoj i smatra da ฤe on i poฤeti pre kraja ove godine.
O ฤemu se, zapravo, radi? Pre oko dve godine, grupa istraลพivaฤa sa pomenute Katedre je otkrila da, kada se veoma kratak impuls laserske svetlosti koju je proizveo femtosekundni (10-15 s) laser usmeri na komad stakla koji sadrลพi samarijum, staklo doลพivljava preobraลพaj, tako da oblast preฤnika 400 nanometara koju je lasersko svetlo pogodila postaje svetlija, dok ostatak ostaje neprovidan. Ova razlika omoguฤuje da se staklo koristi kao optiฤki nosaฤ memorije.
Sigeki Sakaguฤi, predstavnik kompanije Central Glass, objaลกnjava: na staklenoj povrลกini koja sadrลพi samarijum svetlije taฤke mogu meฤusobno biti udaljene svega 100 nanometara, a u daljim istraลพivanjima je utvrฤeno i da se taฤkaste povrลกine mogu koncentrisati i u slojevima. U jednom od svojih ogleda, uspeli su da dostignu ekvivalent od 2.000 slojeva u jednom kubnom centimetru stakla, odnosno da smeste optiฤki ekvivalent za 8 terabita podataka (osam terabita je isto ลกto i jedan terabajt, odnosno โ malo viลกe od 1.000 gigabajta).
โDo sada nismo bili u stanju da oฤitamo pojedinaฤne podatke sa svakog sloja, ali, zahvaljujuฤi femtosekundnom laseru i promeni broja elektrona, uvideli smo da je i to moguฤeโ, kaลพe profesor Hirao, ฤija su uลพa specijalnost upravo spomenuti laseri. Istraลพivanja na ovu temu su zapoฤeta joลก 1994. godine, a posle nekoliko godina podrobnih ispitivanja, utvrฤeno je da samo femtosekundni laseri, sa svojim neverovatno kratkim periodom emitovanja svetlosti, mogu da se koriste u pomenute svrhe, jer bi duลพe trajanje svetlosnih impulsa uzrokovalo oslobaฤanje prevelikih koliฤina toplote. โUkoliko biste staklo osvetlili nano (10-9) ili pikosekundnim (10-12) laserom, osloboฤena toplota bi izazvala pucanje stakla. Samo je femtosekundni laser dovoljno dobar za ovaj zadatakโ, precizira profesor Hirao.
On kaลพe da su ovi laseri toliko precizni, da su jedini u stanju da iseku molekul. Ovim tipom lasera mogu se, u sekundi, prenositi ฤitavi terabiti podataka.
Inaฤe, veฤ viลกe od dvadeset godina postoji joลก jedan trodimenzionalni memorijski medijum โ hologramska memorija. Meฤutim, njena struktura i mehanizam funkcionisanja su toliko komplikovani, da danaลกnja tehnologija joลก uvek ne omoguฤuje razvoj praktiฤno upotrebljivog memorijskog ureฤaja zasnovanog na njoj.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com