Upoznajte Kevina Warwicka, profesora kibernetike na Univerzitetu u Redingu, Velika Britanija. U avgustu 1998. u njegovu ruku je ugraฤen silikonski ฤip, koji omoguฤuje kompjuteru da prati njegovo kretanje kroz hodnike i laboratorije Odseka za kibernetiku. Implant komunicira putem radio-talasa sa mreลพom antena, koje signal odaลกilju kompjuteru programiranom da odgovara na njegove akcije. Kada uฤe u zgradu kibernetiฤkog odseka iz zvuฤnika ga kompjuter pozdravlja sa „Hello“, a zatim prati njegovo kretanje kroz hodnike, otvara vrata laboratorije i pali svetla.
Cilj ฤitavog eksperimenta je bila moguฤnost komunikacije izmeฤu kompjutera i implanta i ne samo da je eksperiment uspeo, veฤ je i pokazao kako se ova tehnologija moลพe primenjivati u svakodnevnom ลพivotu.
Sam Kevin kaลพe: „Roฤen sam kao ljudsko biฤe, ali mislim da je to samo sticaj okolnosti. Mislim da imamo moฤ da izmenimo tu ฤinjenicu.“ Ponesen uspehom prvog eksperimenta, Kevin najavljuje da ฤe za otprilike godinu dana ugraditi novi implant koji ฤe, ovaj put, prenositi signale izmeฤu njegovog centralnog nervnog sistema i kompjutera. Niko, pa ni on sam, ne moลพe da pretpostavi kako ฤe njegov mozak reagovati na strane, potpuno nepoznate signale, jer ovakav eksperiment nikada ranije nije bio izveden. Ako se i taj pokuลกaj pokaลพe uspeลกnim, implant ฤe ugraditi i njegova supruga Irena.
Tim koji uฤestvuje u procesu je sastavljen od 20 nauฤnika i istraลพivaฤa i ukljuฤuje grupu koja se bavi razvojem senzora, inteligentne mreลพe i softvera koji ฤe obraฤivati bioelektriฤne impulse u Kevinovom telu, a zatim ih pretvarati u oblik razumljiv implantu.
Najverovatnije ฤe ugradnju implanta izvrลกiti neuro-hirurg dr. Ali Jamous. Ovaj implant ฤe, kao i prethodni, biti smeลกten u levu ruku, negde izmeฤu lakta i ramena na mestu gde postoji puno nervnih puteva koji vode od mozga ka periferiji. Postoji i ideja da se implant „instalira“ direktno na oฤni ลพivac, mesto gde je veza sa neuronskim signalima mozga mnogo direktnija.
Implant ฤe, gdegod se nalazio, „hvatati“ impulse ne menjajuฤi ih i ne prekidajuฤi tok izmeฤu mozga i periferije, a zatim slati u analognom obliku obliku kompjuteru, gde ฤe se pretvarati u digitalni zapis koji moลพe da se analizira, transformiลกe i ลกalje natrag u telo.
Prvi eksperiment ฤe se sastojati u hvatanju signala iz mozga odgovornih za pokrete prstiju i njihovo slanje u kompjuter gde ฤe biti uskladiลกteni. Zatim ฤe tim Kevinovih saradnika pokuลกati da Kevinu „vrati“ te iste signale i proizvede pokrete kakve je proizveo impuls iz mozga. Sledeฤi eksperimenti ฤe biti u vezi sa bolom i emocijama. Npr. „snimljeni“ Kevinovi impulsi ฤe biti emitovani u njegovo telo, da bi se videlo da li ฤe izazvati bol ili oseฤanje sreฤe.
Meฤutim Kevin se ne zaustavlja na tome. Razmiลกlja o nemoguฤnosti percipiranja infracrvene svetlosti i pita se ลกta se deลกava ako nervni sistem direktno „nahranimo“ infracrvenim impulsima? Da li ฤe moลพda ฤovek moฤi da nauฤi da ih vidi? Da li ฤe, recimo moฤi da vidi toplotu neฤijeg tela? Kevin smatra da ฤe ovi eksperimenti dovesti do revolucije u medicini i do poฤetka reลกavanja problema slepih i gluvih osoba. Smatra da je kod njih moguฤe instalirati nove puteve za nove impulse, pri ฤemu bi se npr. slepi ljudi mogli da kreฤu pomoฤu ultrazvuฤnih radara, kao ลกto to ฤine slepi miลกevi.
U narednoj fazi bi i njegovoj supruzi bio ugraฤen implant. Kevinov i njen implant bi mogli da komuniciraju putem radio-talasa, ali i preko Interneta. Definicija ljubavi koja kaลพe da je to stanje u kome dvoje postaju jedno ovde ฤe bukvalno biti sprovedena u stvarnost. Irena ฤe moฤi da oseฤa Kevina i obrnuto, na naฤin i u meri koja nikad dosad nije bila dostupna ฤoveku. Kevin se jako boji visine i kaลพe da ฤe probati da se npr. popne na visoku zgradu, i da zatim preko Interneta prenese svoj emotivni signal Ireni i proveri da li ฤe i ona moฤi da oseti njegov strah.
Iako je Kevin svestan moguฤih komplikacija zbog ugradnje implanta kao ลกto su infekcije i oลกteฤenja nerava budite sigurni da neฤe da se zaustavi na ovome. Po njegovim reฤima, on jedva ฤeka novi implant i prosto ne moลพe da se strpi. Svaki odlazak u kupovinu, papirologija ili sliฤni poslovi njega odvajaju od onoga ลกto bi najviลกe voleo: da postane prvi kiborg. Nova evolutivna stepenica, mreลพe mozgova, komunikacija putem misli, daljinsko upravljanje maลกinama pomoฤu neuroimpulsa za njega viลกe nisu SF vizije, veฤ ฤovekova realnost u 21. veku.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com