U trendu

Tračevi i glasine

Scenario je poznat svima nama: osoba A širi laži o osobi B svima onima koji su zainteresovani za te glasine. Nakon nekog vremena, trač stigne i do osobe B – šteta je učinjena. Osoba B sukobljava se sa osobom A, koja je ili kao nevina, ili se izvinjava uz „nisam tako mislio“, ili „nisam tako rekao“. Međutim, šteta je već napravljena. Bez obzira na to da li je trač istinit ili ne, neki od onih koji su ga čuli poverovaće u njega, drugi će se pitati u šta da veruju, a oni koji znaju da to nije istina obično sede po strani, nadajući se da će sve brzo proći.

Glasine veoma retko pozitivno utiču na reputaciju, u većini slučajeva su zlonamerne. Znate i sami šta ste sve čuli o nekom iz vaše škole. Pričamo o vrlo moćnom socijalnom oružju. Iako generalno ne podrazumevaju nasilje, tračevi umeju biti veoma bolni, a emocionalni ožiljci koje proizvode mogu da traju čak do kraja života. Zašto neki ljudi uživaju u tome da budu zlobni prema drugima – ostaće večita misterija, ali je činjenica da širenje glasina nigde nije izraženije nego u srednjim školama. U oštroj konkurenciji, gde se teško pronalazi svoje mesto, za neke postoji samo jedan način da postanu popularni – uraditi nešto, reći nešto, učiniti bilo šta kako bi izgledalo da smo bolji od drugih. Možda u startu i nisu maliciozni. Kada šire tračeve, žele samo da postanu interesantniji. Ne pada im na pamet da usput povređuju neke ljude. Tu su, naravno, i oni koji zaista samo žele da nanesu zlo. Oni su najčešće već popularni, a njihov motiv je skretanje pažnje kako bi zadržali stečene pozicije.

Zapamtite, bez obzira na to šta je istina, neki ljudi će poverovati glasinama. Ne pokušavajte da ubedite sve u vašu stranu priče. Ne sukobljavajte se sa osobom koja širi trač o vama na javnom mestu. Ne obraćajte joj se uzbuđenim glasom. Pređete li u kontranapad ili napravite scenu, samo ćete uveriti ostale da je trač istinit. Najbolje je izbegavati tu osobu (ili osobe) i ne govoriti ništa. Ako zaista morate da kažete nešto, sačekajte dok se ne smirite i dok početni šok ne prođe.

Bolje je da ostanete „mrtvi hladni“ nego da ludite ili trčite okolo pokušavajući da ostale navedete na svoju stranu. Kada tračevi stignu do vas, samo se blago nasmešite i recite nešto kao: „A, to je to što se priča o meni! Pitam se zbog čega se neko toliko trudi samo da bi širio laži.“ Dvostruki učinak: pokazaćete drugima da nemate šta da krijete (niste se ponašali odbrambeno), a istovremeno će ih zaintrigirati podtekst vaše poruke.

Širite glasine i sami: „Čuo si šta taj i taj priča o meni!“, učinite to sa osmehom. Uvek govorite mirno i staloženo, nikako ogorčeno i zbunjeno. Ako vas neko pita da li su glasine tačne, recite: „Ne, naravno da nisu, ali mislim da sada nije najbitnije šta ja imam o tome da kažem. Bitnije je zašto je ta i ta i počela s tom pričom.“ Ako su glasine tačne, izostavite „ne“ na početku i recite: „Mislim da sada nije najbitnije šta ja imam o tome da kažem. Bitnije je zašto je ta i ta i počela s tom pričom.“

Ne uzvraćajte istom merom. Vi ste mnogo bolji od toga.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.